32. Festival autorskog filma

32. Festival autorskog filma biće održan od 20. do 27. novembra, a festival će biti otvoren u petak, 20. novembra, filmom „Fjord“ Kristijana Munđijua. Među  najavljenim naslovima su i „Minotaur“ Andreja Zvjaginceva, još jedan od nagrađenih filmova sa Kanskog festivala, kao i domaća premijera filma „3 nedelje posle“ Miroslava Terzića.

 

„Do kraja dana“ Jelene Maksimović i „U vrtu moja ruka pušta koren“ Borisa Hadžije i Hode Taheri biće prikazani u takmičarskom programu 32. FAF-a

Dva srpska filma, koji su ove godine imali svetske premijere na Venecijanskom filmskom festivalu, jednom od najznačajnijih svetskih filmskih festivala, biće prikazana u takmičarskom programu 32. Festivala autorskog filma (FAF).

Film „U vrtu moja ruka pušta koren“ Borisa Hadžije i Hode Taheri biće prikazan u ponedeljak, 23. novembra u 19.15 časova u Sali 6 mts Dvorane, dok će domaća premijera filma „Do kraja dana“ Jelene Maksimović biti održana u utorak, 24. novembra u 19 časova u Velikoj sali mts Dvorane.

„Do kraja dana“ – prvi domaći film posvećen studentskim protestima u Srbiji

Film „Do kraja dana“ rediteljke Jelene Maksimović svetsku premijeru imao je u zvaničnom takmičarskom programu Orizzonti Venecijanskog filmskog festivala.

Reč je o prvom domaćem dugometražnom filmu posvećenom studentskim protestima, a priča je smeštena u Beograd, između okupiranih fakulteta i ulica ispunjenih studentima i građanima.

Lena je studentkinja i aktivna učesnica pokreta koja veruje da je svet moguće promeniti, dok je Stefan mladić iz radničke porodice, rastrzan između života kakav želi i okolnosti koje ga odvode na suprotnu stranu protesta. Kada se sretnu, prepoznaju jedno u drugom isti nemir koji otvara prostor za prijateljstvo, ljubav i novi politički horizont.

3 nedelje posle

Film „3 nedelje posle“ nastavlja svoj festivalski put nakon niza značajnih priznanja. Svetsku premijeru imao je na 60. Međunarodnom filmskom festivalu u Karlovim Varima u glavnoj selekciji, gde je osvojio Europa Cinemas Label za najbolji evropski film, a nakon premijere sa velikim nestrpljenjem dočekala ga je publika širom regiona. Na 73. Pulskom filmskom festivalu film je osvojio tri Zlatne arene – za režiju, scenario i montažu, dok mu je na Filmskom festivalu u Herceg Novom pripala Zlatna mimoza za najbolji scenario, koji potpisuje Vladimir Arsenijević.

Film prati grupu srednjoškolaca koji tri nedelje nakon tragičnog gubitka svog školskog druga kreću na ranije planiranu ekskurziju. Tokom putovanja, koje bi trebalo da predstavlja bekstvo od svakodnevice, postepeno isplivavaju pitanja odgovornosti, ćutanja, vršnjačkog nasilja i kolektivne krivice. Inspirisan stvarnim događajima, „3 nedelje posle“ donosi snažnu i emotivnu priču o društvu koje pokušava da razume posledice tragedije koju nije uspelo da spreči.

Glavne uloge tumače mladi glumci Jovan Ginić, Anđela Alavirević, Klara Karaulić i Andrija Marković, uz podršku istaknutih glumaca Tihane Lazović Trifunović i Branislava Trifunovića.

Film konačno stiže pred domaću publiku, kroz premijeru na Festivalu autorskog filma.

Miroslav Terzić jedan je od najznačajnijih savremenih srpskih filmskih autora. Njegovi filmovi „Ustanička ulica“ i „Šavovi“ premijerno su prikazani na uglednim međunarodnim festivalima i osvojili brojne domaće i međunarodne nagrade.

Film donosi priču o mladima koji odrastaju u vremenu dubokih društvenih podela, sa fokusom na pitanja ličnog izbora, pripadnosti i otpora. Glumačku postavu pretežno čine naturščici, čije izvedbe nose tragove njihovih sopstvenih iskustava. Uloge tumače Lena Trifunović, Andrija Krivokapić, Irina Hotomski, Stefan Tarabić, Miodrag Miša Dragičević i drugi.

Film nastaje u međunarodnoj koprodukciji produkcijskih kuća Taurunum Film (Srbija), PREMIERstudio (Bugarska), Staragara (Slovenija), Meander Film (Crna Gora), Kelek Film (Nemačka) i Dinaridi Film (Hrvatska).

„U vrtu moja ruka pušta koren“ – poetičan, neobičan i drugačiji film

Film „U vrtu moja ruka pušta koren“, u režiji Borisa Hadžije iz Srbije i Hode Taheri iz Irana, svetsku premijeru imao je u takmičarskom programu Giornate degli Autori, u okviru 83. Međunarodnog filmskog festivala u Veneciji.

Film prati Hodu i Borisa, koji odlučuju da se venčaju i tom prilikom okupljaju svoje porodice u Sremskim Karlovcima. Dok čekaju dolazak prvog deteta, počinju da preispituju ideju porodice ne kao nečega datog i stabilnog, već kao odnosa koji se neprestano dekonstruiše, menja i iznova gradi pod pritiskom razdaljine, granica i društveno-istorijskih okolnosti.

Glavne uloge tumače sami autori, zajedno sa članovima svojih porodica – Brankom Hadžijom, Igorom Hadžijom, Džahandokt Taheri i Hosnom Taheri. Film je sniman u Sremskim Karlovcima, Novom Sadu, Beogradu i Berlinu.

Film je nastao u koprodukciji producentskih kuća Naked iz Srbije, DFFB i Cruising iz Nemačke, kao i Mala Production iz SAD-a.

 

Novi film jednog od najznačajnijih savremenih reditelja, dobitnik Grand Prixa u Kanu, biće prikazan 23. novembra u Velikoj sali mts Dvorane

32. Festival autorskog filma (FAF) biće održan od 20. do 27. novembra, a nakon što je najavljen film otvaranja („Fjord“ Kristijana Munđijua), festival predstavlja još jednog velikog kanskog laureata – „Minotaur“ Andreja Zvjaginceva, dobitnika Grand Prixa na Filmskom festivalu u Kanu 2026. godine.

„Minotaur“ će biti prikazan u ponedeljak, 23. novembra u 19 časova u Velikoj sali mts Dvorane.

Novi film jednog od najznačajnijih savremenih ruskih reditelja predstavlja njegov povratak dugometražnom filmu nakon devet godina. „Minotaur“ je premijerno prikazan u glavnom takmičarskom programu 79. Filmskog festivala u Kanu, gde je osvojio Grand Prix, Veliku nagradu žirija (druga najvažnija nagrada festivala, posle Zlatne palme).

Film „Minotaur“ je zasnovan na ostvarenju „Neverna žena“ („The Unfaithful Wife“) francuskog reditelja Kloda Šabrola iz 1969. godine, ali Zvjagincev njegovu priču premešta u savremenu Rusiju. U središtu je Gleb, uspešni direktor kompanije čiji se pažljivo uređeni život počinje urušavati pod pritiskom poslovnih problema i sve nestabilnijeg sveta. Kada se u njegov privatni život uvuče sumnja u ženinu nevernost, porodična kriza ubrzo prerasta u mnogo ozbiljniji sukob.

Film je sniman u Letoniji, a radnja je smeštena u izmišljeni ruski provincijski grad Krasnoborsk. Kroz intimnu priču o braku, porodici, moći i izdaji, Zvjagincev otvara i širi društveni kontekst Rusije u periodu početka rata u Ukrajini.