Prilično naturalistički film. Krvav, do bola. Možda i previše liči na dokumentarac sa, recimo, "diskaverija" ili još nekog eksplicitnijeg kanala iz kablovske ponude namenjene uglavnom onoj populaciji koja uživa u tuđim nesrećnim pričama...
Jeste, bio tamo neki cunami i pobio neke ljude. To znamo. Znamo i da su oni koji su preživeli taj pakao bili na strašnim iskušenjima da nastave život u sukobima s avetima propasti... Manje-više, to je opšto mesto u svim ovozemaljskim nesrećama. I, svaka pojedinačna sudbina mogla je da bude opisana kao što je i u ovom filmu. Jeste, gleda se, ali se i pita - zašto? Kad sličnih priča, nesreća, nepravdi, katastrofa... ima svuda oko nas. Ovo je samo jedna od priča o jednoj porodici, ni po čemu bitnijoj od bilo čije slične sudbine...
Osim ako veoma uverljivi glumci, kao što je u slučaju ovog filma, ne dočaraju neke druge sudbine...
Utisak je da je moglo i bolje, sveobuhvatnije, a ne ovako intimistično, skoro i naturalistički hermetično. Na pola puta.
Đorđe Mijušković