Sajmon je pao usred svoje poslednje predstave, i zbog toga je zapao u tešku depresiju, koja ima simptome čak i demencije. Završio je čak i u psihijatrijskoj ustanovi. Nakon izlaska, nastavio je terapiju i zakleo se da će odustati od glume. Ali, on uvek "glumi", ocenjujući sam svoje nastupe, kako u pozorištu, tako i u životu. I, biće tako, sve dok ne sretne Pedžin, ćerku svog starog druga. Izgleda da ga ona vraća u život...