Ostareli Roj kao pomoć dobija mladog "poginulog" detektiva specijalca Nika Vokera kao svog zamenika, i njih dvojica moraće da usaglase oprečne karaktere da bi postali nepobedivi tim. Budući da su obojica mrtvi, ljudima izgledaju drukčije, detektiv kao matori Kinez, a stari šerif kao pohotna plavuša!
Kada otkriju zaveru koja može da dovede do toga da nestane život kakav mi poznajemo, dvojica službenika zakona viših sila moraju za uspostave kosmički sklad... ili će kroz tunel do zagrobnog života početi da prolaze pomahnitale duše na obrnutu stranu...
R.I.P.D = Rest In Peace Departmant, rađen po istoimenom stripu.
Piter Lenkov, pre no što je počeo da piše TV serije, kao što su 24, Mesto zločina – Njujork..., radio je za izdavačku kuću Dark Horse Comics kao scenarista serijala stripova „R.I.P.D.“ put su objavljenih 2003. godine.
Osnivač kuće, Majk Ričardson, još krajem devedesetih godina čuo je za ideju o dva žestoka policajca koji rade kao tim i to s druge strane zakona i stvarnosti, i od tada čeka priliku da ovaj serijal nekako prenese na veliko platno.
Tokom karijere na čelu Dark Horsa, Ričardson je sa svojim timom uspešno preveo neke od njihovih najuspešnijih strip serijala na veliki ekran, kao što su Maska, Helboj i Helboj II – The Golden Army. Znao je koliko je teško izabrati pravi trenutak, jer za takvog izdavača je svako ekranizovanje jedinstvenog serijala i junaka u pravom smislu strateški korak. Tokom poslednjih desetak godina postojalo je nekoliko različitih verzija scenarija i neke su bile na pragu ekranizacije.
Nešto u ovom filmu nije u redu! Zamišljen kao mešavina "Ljudi u crnom" i "Isterivača duhova", on, ipak, zaboravlja činjenicu da su ova dva, gotovo kultna ostvarenja, snimljena mnogo odavno da njihov naslednik ne bi doneo ništa novo, specijalno i vauuu-efekat u odnosu na njih!
Čak i Rajan, proslavljen hitovima poput "Meda" ili "Grin Lantern", kao da se nije odlučio koji će recept da primeni (iz kog filma), pa nit je komedijaš, nit je superheroj. Stvar donekle vadi Džef Bridžis, mada je i njegova uloga drčnog mrtvog kauboja prilično površno napisana, a u pojedinim scenama glas mu čak nije ni dobro sinhronizovan sa sobom...
Sve u svemu, ta površnost jeste ono što ubija film u svakom segmentu koji bi trebalo da ga izdigne od (ispod)proseka. Svi poznati motivi su tu, od romantike Svejzijevog "Duha", do već pomenutih superherojskih, komediografskih i pitanja o smislu života i smrti, odnosno o tome kuda mi to idemo kada nas više nema ovde, ali sve to je zbrčkano kao u nekom jeftinom fast-fud restorančiću kraj prometnog koridora u nekoj ne baš egzotično privlačnoj turističkoj zemlji...
Šteta, uz malo više truda...
Đorđe Mijušković