E, pa, ovo nije ni "Stalker", a ni "Bunjuel"! Jeste neki pokušaj da se nadrealizam zaodene u savremeni ruski film 21. veka, ali je mnogo toga nedorečenog, pa čak i totalno...
Zašto se Balabanov toliko trudio da bude Tarkovski nije baš jasno. Ali, za razliku od svog idola, legende pokretnih slika, ova priča o traženju sreće u nekom tajanstvenom zvoniku, pati od manjka emocija. A, to je, ipak, najpogubnije po jedno umetničko delo.
Priče ovde gotovo da i nema. Neki likovi putuju dugim putem do famoznog zvonika, usput neki od njih pričajući prazne priče. Takođe, ti likovi su površni, gotovo i ne znamo otkud oni uopšte u filmu. Tek malo svežine u film unosi ona devojka, prostitutka, koja se pojavljuje na pola puta i usput se skida gola da pođe do zvonika, jer joj je rečeno da tamo ti "vanzemaljci" valjda koji ordiniraju, primaju samo gole žene...
Premalo za film dug koliko jeste, mada nije napunio ni onih famoznih "90 minuta"...
Držite se Tarkovskog...
Đorđe Mijušković