Film za plakanje. Emotivan do beskraja. Pri tom je svaka sličnost sa nekim drugim vremenima i prostorima sasvim slučajna, što mu daje posebnu težinu.
Prljavi Hari Klint Istvud, reditelj ovog filma, legendarni mačo-glumac i povremeno poltičar, napravio je ostvarenje koje po svojoj čestitosti i jačini ima sigurno opravdanje pred istorijom Holivuda. Jer, “Zamena” je nada da se “tamo daleko” još prave dobri filmovi, da se nije sve pretvorilo o sintagmu “uzmi novac i beži”, te da je umetnost ono što treba da predstavlja ideju vodilju u ovom prilično obesmišljenom svetu.
Ovaj film “po istinitom događaju” oporim, gotovo, dokumentarističkim načinom, odslikao je vreme SAD krajem tridesetig godina prošlog veka, kada je jedno dete nestalo iz majčinog doma dok je ona “prekovremeno” bila na poslu, a posle izvesnog vremena joj nesposobna policija pokušala da poturi neko drugo dete kao njeno, sve u cilju da svoju nesposobnost opravda pred javnim mnjenjem.
Već sami uvodni kadrovi, slika Los Anđelesa 1928. godine, gungule, panike i vreve, teških uslova za život, preterane eksploatacije zaposlenih, mita i korupcije koje potresaju organe reda, zakone i gradske uprave, neodoljivo asociraju na neka druga vremena i neke nama mnogo bliskije prostore. Mada, svaka sličnost je, naravno, slučajna. Jer, svakodnevna patnja običnog čoveka (žene) univerzalna je kategorija postojanja.
Anđelina Džoli, kao majka koja se, uprkos svim iskušenjima, ne odriče potrage za nestalim sinom, apsolutno je fantastična. To joj je i donelo nominaciju za “Oskara”. Stvar je ukusa zašto nije i dobila ovo priznanje, ali svakako je zaslužila da u budućoj karijeri dobija i mnogo “ozbiljnije” uloge nego što su akcione heroine koje su je uglavnom proslavile. Ovde je zaista heroina.
Na kraju ostaje samo žal što “Zamenu”, verovatno, neće uvrstiti u obaveznu školsku lektiru. Nema sumnje da bi svet bio mnogo bolje mesto kada bi se ovaj film, prikazivao bar jednom nedeljno u okviru Drugog dnevnika RTS, ili na roditeljskim sastancima đaka osnovnih škola.
Plemenit film, ma koliko da je priča o izvitoperenom umu jednog degenerika masovnog ubice dece – gnusna i bolna. Opomena za sve koji su se odrekli starih, porodičnih vrednosti, ljubavi prema bližnjem svom i bezglavo hrle u “Vrlo novi svet”.
A, nama, ostaje i pitanje da li bi ovaj svet bio bolji da je politički aktivista Klint Istvud dogurao do mesta predsednika SAD?
Đorđe Mijušković