Film koji je urađen u dve verzije, od 162 i 90 minuta. Srpska publika imala je priliku da na Beldocs festivalu vidu onu dužu, što je, samo po sebi, dostojan izazov. A, u njemu reditelj hrabro izlaže istoriju svoje zemlje, ispričanu kroz susrete sa četiri člana svoje mnogobrojne porodice.
Ovo je, pre svega, zanimljiv prikaz života (i stradanja) u jednoj zemlji, geografski tako dalekoj, ali i istovremeno i po nekim širim, fenomenološkim i duševnim odrednicama, tako bliskoj "jednoj zemlji seljaka na brdovitom Balkanu". Članovi Samirove porodice, Arapi, rasuti su sada svuda po svetu, od Australije, do Rusije. Iz zemlje porekla otišli su u nameri da pronađu "bolji svet", gonjeni i životnom represijom diktatorskog režima koji ih nije udostojio osećanja svakodnevne sigurnosti preko potrebnom da bi se ljudska jedinka razvila kao takva u svim svojim sementima postojanja. Ovaj film je, iako je to reditelj uvio u oblandu inspiracije, ujedno i tragična priča o tome kako je lako uništiti jednu zemlju bogate tradicije, sve sa ljudima koji u sebi kriju istinske vrednosti same srži humanizma kojom svako od nas treba da se odlikuje.
Zato, ovaj film, bogat istorijskim i kulturnim reminiscencijama na neke opšte vrednosti ljudskog postojanja, predstavlja izazov pred kojim običan gledalac treba da se zamisli. I, možda stvori neki bolji svet. Bar za sebe i svoje bližnje...
Đorđe Mijušković