Za to vreme, policija ne može da se pozovi, a ni bolnice ne pružaju pomoć. E, pa, te noći, stranac dolazi u kuću Sandinovih. Naravno, krvoločan stranac. A na Džejmsu, njegovoj ženi Meri i njihovoj deci, je da se izbori s krvavom noći, a da i sami ne postanu monstrumi protiv kojih se bore...
Režija i scenario: James DeMonaco
Uloge: Ethan Hawke, Lena Headey, Adelaide Kane
Ovo je jedan prilično moćan film. Društveno-angažovan, na tragu Kjubrikovom "Paklena pomorandža", ili Pekinpoovom "Psi od slame". S ikonografijom bliskom, recimo, i Karpenterovom "Napad na policijsku stanicu br. 13". A, tu je, negde, recimo i Stonov "Rođene ubice"...
I taman kad se pomisli da neoholivudskim standardima akcione kičeroze nema kraja, pojavi se neko hrabro ostvarenje koje drmne u sam centar, podsećajući na neka stara dobra vremena, kada se znalo ko je gazda u kući!
Jer, teško da postoji neko ko svesno ode u bioskop, a da će da izađe nezadovoljan nakon projekcije ovog filma. Inteligentno napisan scenario, dobra izvedba, i taman onoliko orvelovsko-asanžovsko-onog-momka-iz-CIA šmeka, da izazove leptirićie nelagode u stomaku, kada odgledate film, uz pitanje koje se samo sebi nametnulo - "šta smo to, dođavola, uradili od ove civilizacije i kuda to idemo, ako Boga znate!"!
Bravo, DeMonako, imaš obožavaoca u tamo nekoj Srbiji!!! Ako ikad budem imao priliku da glasam za tebe na predsedničkim izborima, ili bar za "Oskara", tu sam...
Đorđe Mijušković