Sinopsis
Originalni naslov ovog filma zasnovanog na legendi o Kasparu Hauzeru uzet je iz romana brazilskog pisca Marija de Andreade i mogao bi se slobodno prevesti kao „svaki čovek za sebe i Bog protiv svih njih“. Ovo ostvarenje Vernera Hercoga nagrađeno je Zlatnom palmom na Filmskom festivalu u Kanu 1975. godine, ali i velikom nagradom žirija.
Film veoma verno prati legendu o Kasparu Hauzeru, koji je od rođenja do sedamnaeste godine bio zarobljen u podrumu. On je imao samo jednu igračku, bio skoro u potpunosti lišen ljudskog prisustva, izuzev čoveka u crnoj odori sa šeširom koji mu je donosio hranu. Jednoga dana, 1828. godine, taj čovek je izveo Hauzera iz podruma, naučio ga hoda i da izgovara par fraza, i ostavio ga u Nirnbergu. Tako Kaspar postaje predmet pažnje i znatiželje, postaje cirkuska atrakcija pre nego što ga gospodin Dumer spasi i odlučuje da ga prilagodi društvu. Hauser će naučiti da čita i piše, razvija neobičan pristup religiji i logici, ali najviše od svega uživa u muzici. Tako će privući pažnju akademika i plemstva, ali uskoro ga u dva navrata napada isti čovek koji ga je pustio na slobodu...