Drama o Umaj, Turkinji koja je rođena u Nemačkoj ali se udala u Istanbulu i u tom braku rodila sina Ćema. Međutim, brak joj se pretvorio u pakao i ona se sa sinom vraća u Berlin kod roditelja. Ali tek tada počinje njena velika borba. Jer roditelji, opterećeni tradicijom, odlučuju da unuka vrate ocu u Tursku. Umaj je rešena da se bori za sina i za sopstvenu samostalnost, ali istovremeno oseća snažnu potrebu da ima porodicu pa će zato i pokušati da se pomiri s porodicom. Međutim, tek tada će otvoriti nove krugove pakla.
Film Stanci je nemačka drama iz 2010. godine koja rasvetljava problem „zločina iz časti“ u turskoj porodici koja živi u Nemačkoj. Film je osvojio preko 25 prestižnih filmskih nagrada, između ostalih Best Narrative Feature na Tribeca Film Festival, nagradu za najbolje ostvarenje na 37. Ghent Film Festival u Belgiji, European Parliament’s Lux Prize i bio je nemački kandidat za Oskara. „Stranci“ su debitantsko rediteljsko i producentsko ostvarenje poznate televizijske glumice Feo Aladag, a glavnu ulogu tumači Sibel Kekili koja je od porno glumice stigla do glavne uloge u filmu Fatiha Akina „Glavom kroz zid“. Za ulogu Umaj dobila je najveće nemačke filmske nagrade, kao i nagrade na festivalima u Marakešu, Nirnbergu i Trajbeka festivalu u Njujorku.
Btw, opet su naši distributeri pogrešno preveli naslov filma kao Stranci.
Die Fremde, kako je u originalu znači Strankinja... Das Fremde bi značilo stranci...
Režija: Feo Aladag
Uloge: Sibel Kekili, Nizam Schiller, Derya Alabora
Kakav jak film!!! Težak i komplikovan, kao naša savest! Za gledanje, zbog opšte kulture. I opomenu u šta može da se izrodi ljudska glupost. Ma čija da je ona svojina...
Priča je to o svakome od nas, ovaj put samo prikazana kroz viziju turske porodice. Sukob tradicionalnog i novog sveta, muškarca i žene, vizije i prokletstva...
Kandidat za "Oskara" koji nije dobio "Oskara". Nije mu ni potreban. Nisu mu potrebne ni pune bioskopske sale. Tačnije, jesu, jer svet još nije naučio! Lekciju... A, svaki gledalac je dragocen, jer, gledajući "Strankinju" ne može, a da ne postane bolji.
Ovo je film koji udara direktno, koji smo, manje-više, svi mi proživeli. Na ovaj ili onaj način. Balkanska, anadolijska, evropska ili neka druga tragedija...
Intiman film. Nije za uživanje. Jeste za pitanje - možemo li da budemo čovečniji? Dobro je što nas neki filmovi i dalje podsećaju na to...
Đorđe Mijušković