Režija: Miroslav Momčilović
Uloge: Emir Hadžihafizbegović, Radoslav Milenković, Bojan Žirović, Nataša Ninković, Anita Mančić, Branislav Trifunović, Ljubomir Bandović, Milica Mihajlović, Bojan Lazarov, Nikola Đuričko, Mirjana Karanović, Aleksandar Đurica, Miloš Samolov
Film kome je jedina mana to što verovatno neće biti srpski bioskopski blokbaster. Šteta, jer ovo je izuzetno ostvarenje, po strukturi veoma jednostavno-neobično. Jedna kamera, statična, ako se izuzme jedan udarac laktom za sat i po.
Asocijacija na Kovačevićevog Radovana Trećeg i legendu Zorana Radmilovića. Nekako po uvrnutosti. Dobro bi bilo da se od ideje "čoveka koji je umro na Balkanu" napravi i pozorišna predstava, u kojoj bi likovi mogli stalno da se dopisuju, da improviziju, zasmejavaju, ciničare... Mislim, sve ovo je toliko jako da nekako i nije za film. Ako me razumete?
Ima tu i sličnosti s još jednim veoma vrednim filmom koji je 2012. godine prikazivan u našim bioskopima, a to je "Krvoproliće" legendarnog Romana Polanskog. I tu se radnja dešava u jednoj sobi, gotovo pozorišno dešavanje... Samo što je Momčilović otišao korak dalje i napravio još statičniju varijantu. A, dovoljno dinamičnu da ne bude kamerna...
Mogla bi i TV-serija, u 15-minutnim nastavcima. Ko sve seiri od komšija kad pandrknete? Životno. Kao smrt. Jezivo. Kao apsurd. A, smešno. Nekako da se ovaj život lakše podnese..
Đorđe Mijušković