Režija i scenario: Goran Radovanović
Uloge: Filip Subarić, Denis Murić, Nebojsa Glogovac, Anica Dobra, Miodrag Krivokapić, Goran Radaković, Meto Jovanovski Cun Lajci, Nenad Jezdić, Rastko Janković
Odavno srpski film nije imao toliko moćnih filmova na jednom FEST-u, kao što je slučaj godine Božje 2015. Uz "Ničije dete", "Enklava" se izdvaja po estetici, celovitosti i ukupnom utisku koji opravdava onu "narodnu" - "Beograd je svet". E, sad, da li smo baš hteli da budemo deo "ovakvog" sveta, pitanje je sad...
Filmova na temu skorih dešavanja na Kosovu baš i nema mnogo u istoriji "nove" srpske kinematografije, Nekako kao da su se autori ustručavali da progovore "svoju" na tu temu, valjda čekajući "istorijski otklon", pa da zauzmu stav. A i tad, kad se neko usudio da "progovori koju", uglavnom se priča ticala izbeglica sa Kosova i njihovog ne(snalaženja) u Srbiji, kao, recimo, u slučaju jednog od boljih na tu temu, filma "Kuća pored pruge", koji je režirao Žarko Dragojević, ali još 1988. godine!? A od tada je prošlo više od četvrt veka???
U međuvremenu, s Kosovom se svašta dešavalo. Ipak. neki Srbi ostali su tamo da žive, najčešće raštrkani i, slobodno se može reći - najčešće zaboravljeni. A, među tim Srbima, bilo je i još ima i onog najdragocenijeg svakom narodu - dece. E, pa "Enklava" jeste film koji govori o njima, predstavljenim kroz lik desetogodišnjeg Nenada. I, korak dalje, "Enklava" jeste film koji govori i o albanskoj deci, s kojima Nenad dolazi u interakciju, neumitno zaokružujući sliku bitisanja na prostoru koji je nekad bio zajednički.
Baš ta deca glumački su zablitala u ovom filmu, u kome je, inače, svaki lik pažljivo izbrušen. Jedna od najvećih vrlina ovog filma jeste i što kombinuje bolan doživljaj uz nagoveštaj nadahnuća, donoseći tako plemenito-ospokojavajuću katarzu gledaocima. Pored suza u očima, i knedli u grlu, tamo negde zatitra i sjaj nade da je život jedan veliki izazov koji nas očvrne u dostojanstvenosti.
Malo li je za jedan film? Jer, svi mi živimo u nekoj "enklavi"...
Đorđe Mijušković