U noći kada je otkrivena duplikat planete Zemlje u solarnom sistemu, ukrštaju se putevi dvoje ljudi, ambiciozne studenkinje astrofizike, koja izaziva saobraćajnu nesreću i poznatog kompozitora čija je porodica nastradala u njoj.
Ovo je moćan film!!!
Da su ga režirali, recimo, Kjubrik ili Spilberg, dobio bi hrpu nagrada na najeminentnijim festivalima i mesto u istoriji kinematografije za dugo spominjanje. Ovako, u pitanje je tek jedan "mali" nezavistan film. E, pa baš u tome i jeste njegova lepota.
Priča je to o zločinu i kazni, nadi i opraštanju. Jednostavna i topla, uprkos jezi kojom nas kadrovi prožimaju. Slike koje opsedaju...
SF u najboljem smislu te reči, ali ne za one koji vole akciju i besomučnu pucnjavu po mlečnim i ostalim prašnjavim putevima. Ili, baš i za njih, da osete da postoji i nešto drugo... I dugo...
...Večnost.
Pred kojom smo svi mi jednaki.
Nada...
"Bože, kako je puno zvezda", rekao bi Stenli Kjubrik...
Đorđe Mijušković