Po prvi put u istoriji crnogorske kinematografije, u filmu glume i dva glumca iz holivudskih blokbastera - Majkl Madsen junak Tarantinovog KILL BILL i "Telma i Luiz" Ridlija Skota, te Peđa Bjelac, čarobnjak iz Hari Potera 4 i "Hronika Narnije", kao i Gregori Pussep glumac u filmu "Music box" proslavljenog reditelja Koste Gavrasa.
Takođe gostuju i poznati glumci iz Srbije - Milica Milša i Rastko Janković, koji je otpevao naslovnu numeru As Pik. Autori komponovane muzike u filmu jesu kompozitori Dalibor Nedović i makedonski kompozitor Zoran Kraljevski Glušac.
Poznati glumac iz Makedonije Moni Damevski (Pre kiše) pomagao je reditelju Drašku Đuroviću u radu sa studentima glume sa Cetinja - Otaševićem i Simićkom.
Postprodukcija filma obavila se u Turskoj, pod okriljem montažera Mustafe Preševa, montazera kultnog filma Kako je propao rok and roll, i Tri minareta u Njujorku turskog filma sa Đinom Geršon i Denijem Gloverom.
Jedan opor film. Utoliko zanimljiviji što nam dolazi iz crnogorske kinematografije (a to smo valjda do juče bili i mi...). Šteta što će u ovdašnjim bioskopima verovatno proteći bez odgovarajuće marketinške pompe, pa mu je još verovatnije i vek trajanja samim tim ograničen. Što je šteta...
Jer, ovo je hrabar film! Negde na tragu osećanja koje nudi, recimo, "Ustanička ulica", ali, ovaj put u neophodnu povremenu dozu crnogorske sarkastične lucidnosti koju nosi, recimo, vanvremenska TV serija "Đekna još nije umrla, a ka će ne znamo" ili neki od vanvremenskih filmova koje je potpisivao Živko Nikolić. Pri tom, upakovano s referencama na Tarantinove, pa, recimo, "Reservoir Dogs". Dakle, prilično psihodelična mešavina interesantnih ideja i kadrova, što je već, samo po sebi, dovoljno vredno za duže pamćenje...
Uprkos toj "krvavosti", Đurovićev film je, prvenstveno, drama o posledicama zločina koji su se desili u ratovima na području bivše SFRJ, prelomljena kroz likove okorelog kriminalca Belog (Branimir Popović), s legitimacijom DB, pripadnika paravojnih formacija koje su počinile neke od najstrašnijih ratnih zločina i njegovog mlađeg brata Kente, momka izlomljenog između potrebe da se postane žestoki momak i iskonske želje da normalno odraste u nenormalnim okolnostima. Toj dvojica jako iznijansiranih likova treba dodati i ulogu koju je ostvario Peđa Bjelac, u ulozi prefinjenog kriminalca-falsifikatora bosanskog porekla, kome su muslimani ubili ženu i silovali ćerku, kao odmazdu što su Srbi bombardovali Sarajevo, a zapažena je i Jelena Simić u ulozi ćerke, koja je od pretrpljenog ratnog šoka - zanemela i sad traži utehu u druženju sa Kentom (Momčilo Otašević).
Ipak, ostalo je mesta za razradu ostalih likova, pa se stiče utisak da je film mogao da bude još bolji da se i na tome poradilo. To se, pre svih, odnosi na Majkla Medsena, čija uloga vođe banditske paravojne formacije nije baš najdorečenija, uostalom, baš kao i ostalih "zlih momaka" iz njegove "ekipe". Šteta, jer tu je bilo materijala i za dobre "akcione" scene, koje bi još više doprinele sveukupnoj jačini filma. Ali, to je već, verovatno, pitanje budžeta...
Bilo kako bilo, ovaj film, svakako, treba da odgleda svako ko pretenduje da poznaje najinteresantnije filmove nastale na ovim prostorima...
Đorđe Mijušković