Da se razumemo odmah na početku - očekivao sam više.
Čovek koji je radio scenario za filmove "Do koske", "Munje" i "Jedan na jedan", dakle Srđan Anđelić, diplomirani dramaturg, sada, uz scenaristički, dodaje i svoj rediteljski potpis u "Artiljeru".
Brz je to film, našminkan, povremeno i baš duhovit, ima "a la Klip" ili čak i "Tilva Roš" fenomenologiju snimanja mobilnim telefonima, očigledno da je namenjen "nekim novim klincima" koji se prepoznaju u ovim odrednicama stanja svesti... Ali...
Bajka, da baš tako, o klincu-navijaču koji pati što "Zvezda" nije više "Zvezda", i usput ima i starijeg brata koji pamti neka bolje vremena, kada je bio samo vođa navijača tima koji je osvojio Ligu šampiona, a kasnije postao opterećen odlaskom na front gde se borio u nekim stvarnim ratovima na tlu ove (i bliskih nam zemalja), nekako je suviše društveno-politički korektna. Zaslađena i šarena.
Imalo je tu materijala da se napravi mnogo ubojitiji film, da se džarne u oko još jednom fenomenu ovdašnjeg trenutka - navijačima (huliganima), ali se, verovatno, ciljano, išlo na romantičnu komedijicu, pre svega namenjenu onima između 12-16 godina, u skladu valjda sa važećim holivudskim trendovima najtargetiranije ciljne grupe.
Da li je priča o tamo nekoj "Crvenoj Zvezdi" i želji da se u nju vrati tamo neki Nemanja Vidić (jel to beše onaj što je promašio ONAJ penal?) interesantna baš toliko namenjenoj joj populaciji, ostaje da se vidi na bioskopskim blagajnama. To je, nažalost, najvažnije merilo u ova "moderna" vremena.
Pri tom se baš nije vodilo računa ni da postoji ogromna grupa posetilaca bioskopa koji čak ni ne navijaju za "Zvezdu", što im, automatski, još više otežava odlazak na ovaj film.
A, što se mene lično tiče, više bi voleo da je klinac skupljao pare za povratak u "Zvezdu" Duleta Savića, Džaje, a o Milošu Šestiću da i ne govorim...
Mislim da bi se tako dobilo na finesi...
Đorđe Mijušković