I, dok njegov otac umire u kokpitu svemirskog broda, Kitai mora da krene u potragu za pomoći na opasnoj planeti. Sada mu se ukazala prilika da bude ono što je želeo sav život - smeo vojnik - baš kao što je i njegov otac...
Režija: M. Night Shyamalan
Uloge: Will Smith, Jaden Smith, Isabelle Fuhrman
Slabašan film. Porodična manufaktura, otac i sin Smit, uz mamu Džadu Pinket kao producenta. Uz reditelja koji već godinama ima zanimljive projekte koje totalno uprska. E, pa ni ovaj put, jednostavno, nije moglo bolje...
Film koji je, komotno, mogao da se prikazuje i na, recimo, "Diskaveriju", u nekoliko 15-minutnih nastavaka. Da je duže (ooo, čak 100 minuta), bilo bi dosadno. Jer, uprkos, ajd da kažemo, obećavajućem početku, vijanje mlađanog Smita po planeti Zemlji u potrazi za SOS-aparaturom koja je završila 100 kilometara dalje od slupanog mu broda i njegovog tate, dovoljno je dosadno, da izazove komešanje u stolici čak i klinca od sedam-osam godina koji je sedeo iza mene. A, šta bi radili tek stariji klinci...
Dakle, omašaj u ciljnoj grupi. Nije za stare, nije ni za starije klince, a nije ni za mlađe. Za koga je onda? Pa, za tatu, da se ponosi svojim sinom glumcem! Zato treba da se bude i milostiv u oceni! Ipak je ovo pokušaj naivne plemenitosti, očuvanje dobrih porodičnih odnosa i bajkovitog prikaza odrastanja u nehumano vreme koje je omogućilo da se ovakve stvari snimaju umesto da se te pare ulože u nešto korisnije. Dakle, sedi, uz maksimalnu protekciju - dovoljan 2!
Đorđe Mijušković